Sa svakim ramazanom dođu i uspomene. Draga sjećanja. Isplivaju na površinu. Momenti dragi, momenti zadnji, paradoksalno se pretapaju između košmara i lijepog sna. Na trenutak se zamislim, proživim to opet, ratni doručak tog kobnog trećeg maja ‘95. Sjećam se i stare zagorene tave, teška, ogromna. Moglo bi u nju stati bar desetero jaja, a opet...
Only this excerpt was preserved from the original site.